Mrežama, nego kako? Postojale su dvije vrste mreža: stajačice-vojge i potegače-trate. Vojgu su još prozvali i srdelara – po nama – zamisli ti to!
Nju su spuštali u more okomito ispod morske površine, tako da je na površini drže plutače, jednim krajem je privezana za obalu, a drugim usidrena na morsko dno.
Vrste ribarenja
Rotonda i Srdela
Upoznajmo već pomalo zaboravljenu živopisnu ribarsku prošlost grada Hvara.
Ako itko ima pravo upoznavati ljude s hvarskim ribolovom, onda sam to mi, srdele, jer smo upravo mi Hvaranima bile glavni ulov! Lovili su nas od pamtivijeka svake godine kad zatopli, točnije od travnja do listopada.
Čime su vas lovili?
I kako je funkcioniralo?
Mreža je bila poput brane za naš prolazak i mi bismo se zaglavile u njezina oka. Nakon nekog vremena ribari bi izvukli mreže i odstranili nas izvan očica. Bila je dovoljna jedna lađa i 2-3 ribara da ulove hrpu nas srdela.
A trate? Što je s njima?
To je bilo još gore! Tratama ili potegačama mogla se uloviti još veća količina ribe odjednom, ali za to je bilo potrebno nekoliko ribarskih lađa s podijeljenim ulogama. Lovilo se za mraka, u noćima bez mjesečeve svjetlosti kako bi nas svjetlo s pramca lađe svićarice moglo privući i zavarati nas. To je prava stupica za ribe!
Otkud svjetlo na lađi?
Svjetlost na svićaricama ljudi su stoljećima dobivali paljenjem borovine u metalnoj rešetki – svićalu, a kasnije upotrebom karbitnih, petrolejskih i plinskih svjetiljki. Više nas o tome ne pitaj, ne znamo ništa, osim da nas svaki put prevare. Mi uvijek pomislimo da je to mjesečina…
I kako bi vas na kraju izvukli?
Ribari, svaki na svom kraju mreže, povlačili su mrežu prema lađi ili kopnu kako bi je postepeno zatvorili i spriječili naš bijeg. Mreža je u sredini imala oblik vreće i kad bi se ona zatvorila, tu je bio početak našeg kraja.
To zvuči kao ozbiljan ribarski pothvat.
Upravo tako! Dok su se vojgama često služili članovi samo jedne obitelji, za trate su sklapane veće ribarske družine od 12 do 18 ljudi. Bila je potrebna dobra organizacija i precizan dogovor oko ulova. To je bilo pravo ribarsko poduzetništvo.
Tako su se lovile samo srdele?
Ne, nego i druga plava riba: skuše, lokarde, šnjure, gire, girice, bukve, gavuni, šij, črnjeji… Pa i bijela riba: zubaci, lovrate, lubini, cipli, salpe, trilje, pirke, špari, kinjezi, gofi, listovi… Pa jastozi, hlapi, granciguli, lignje, hobotnice i muzgavci… Ljudima smo svi ukusni!
I sve vas love samo vojgama i tratama?
Od kraja 19. stoljeća koriste se i drugim vrstama mreža za ribarenje. To su plivarice, migavice, girarice, prosice, šabakuni i gavunare. Ribarskim mrežama nema kraja…
Što su plivarice?
Plivarice su mreže kojima se lovilo dalje od obale, prema pučini. Potraga za jatima riba mogla je potrajati i satima, a lovilo se također za mraka, kad nema puno vjetra. Kad se ispod sviće okupi veća količina ribe, brod se usidri i mreža se spušta u more. Pomoću kolutova od pluta na površini, olovnog obruba na dnu i užadi ili sajli, mreža se podvlači pod jato i poput vreće se koloturima izvlači prema brodu. 
Ovakav način ribarenja prevladavao je 30-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Uvođenjem motorskog pogona, nestaje potreba za ribarskim družinama…
+ ako želiš znati više
Srdela - temelj blagostanja
Smatra se kako je krajem 13. stoljeća započeo intenzivniji lov na srdele na hvarskom području.
U 16. stoljeću Hvar, Stari Grad, Jelsa i Vrboska imaju svoje ribarske flote.
Dominikanac Vinko Pribojević u svojem govoru O podrijetlu i zgodama Slavena održanom 1525. navodi „brze brodove određene za ribolov kao i preko 180 manjih brodova s mrežama pomoću kojih zarađuju ribolovom svake godine velike svote novca“.
Izvor: Mateo Bratanić: Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću: otok Hvar u tranziciji
Koća
Povlačna mreža (koća) dvokrilna je mreža s »vrećom« u sredini. Povlači ju brod. Veličina mreže uglavnom ovisi o vučnoj snazi brodskoga stroja. S obzirom na način lova razlikuju se pridnene i lebdeće koće.
Pridnenu koću vuče jedan brod ili ju vuku dva broda u paru. Ako ju vuče jedan brod, mreža je opremljena dvjema daskama širilicama, koje ju vodoravno šire, a obično se nalaze na povlačnim kabelima nekoliko desetaka metara ispred krila mreže. Ako mrežu vuku dva broda, daske širilice nisu potrebne. Mreža se izvlači na brod s pomoću vitla.
Lebdeću ili pelagičnu koću vuče jedan brod ili ju vuku dva broda u paru na različitim dubinama od površine, već prema tomu gdje se u određenom času nalazi riba. Lebdećim povlačnim mrežama love se pučinske vrste riba, a pridnenim povlačnim mrežama pridnene vrste riba.
Izvor: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024.
Hvarani na Lampedusi
S velikim padom ulova ribe sredinom 19. stoljeća, nastupila je svojevrsna kriza te je trebalo naći nova područja s kojih bi se mogla izvoziti riba kako bi se ove, ponekad i obiteljske poslovno-trgovačke veze mogle nastaviti. Tomažo Novak oko 1860. godine boravi u Patrasu gdje saznaje da se oko otočića Lampedusa na polovici puta između Tunisa i Malte može naići na velike količine plave ribe koju nitko ne lovi. Tomažo je zajedno sa sinom Domenikom zvanim Menego odmah krenuo put Lampeduze gdje su lijepo dočekani te postigli sporazum o ribolovu, soljenju i distribuciji ribe s obzirom da su lokalni ribari imali problema s plasiranjem vlastitih viškova.
U ovoj prvoj fazi brodarsko-ribarske suradnje do 1870. područje djelovanja bila je Lampedusa i Scilija. Na Lampedusi se preuzimala riba lokalnih ribara, a na Siciliji ugovarao dodatni ribolov i soljenje ribe. S obzirom da sami ribari s Lampeduse nisu mogli zadovoljiti količine riba koje su Novakovi mogli prodati, dodatni otkup ribe bio je u gradu Trapani na zapadnoj obali Sicilije.
Krajem 1870ih godina njihove se aktivnosti proširuju i na afričku obalu, točnije Mahida na obali današnjeg Tunisa. Ovdje ribari nisu bili toliko vični intenzivnom ribolovu pa su ih Hvarani morali podučiti. Riba ulovljena u Tunisu, prevožena je i skladištena na Lampedusi, a tek je kasnije u Mahdiji izgrađeno skladište za pohranjivanje veće količine riba. Vicko Novak koji je s vremenom i uz pomoć sinova posve preuzeo ovaj posao sa sredozemnom ribom, uvijek je vodio računa o tome da se prvenstveno plasira hvarska riba te da se ne stvaraju nepotrebni viškovi. U isto vrijeme bio je poslao sina Juru u Portugal da tamo ispita mogućnosti proširenja posla. Juri se pridružuju braća Vladimir i Stjepan i započinju posao u Lagosu. Tamo naime, nije postojalo neke metode dugoročnog konzerviranja ribe.
Pomorske veze Hvarana sa Lampedusom, sjevernom Afrikom i Portugalom trajale su do 1905., kada su parobrodi u potpunosti preuzeli prevlast. A i srdela se polako vratila u Jadran.
Vrste riba
