Ja, Rotonda, čuvarica sam sjećanja na hvarske ribarske običaje. Moji razgovori s meni bliskim i dragim sugovornicima otkrit će vam zanimljive priče i detalje iz živopisne prošlosti grada Hvara.
Plovila za ribarenje
Rotonda i Kaić
Jednako kao što su Hvarani koristili različite ribarske mreže, tako je u upotrebi bilo i više vrsta plovila za ribarenje.
O tome ja, kaić, imam puno toga za reći. Možda jesam najmanji, ali ovdje u hvarskoj luci već sam dugo i sve znam. Slušajte pažljivo: Brodarstvo otoka Hvara vezano je uz ribolov, prije svega uz lov na srdele. Prvi značajniji dokument koji svjedoči o brodarstvu otoka Hvara Statut je iz 1331. godine. U petoj knjizi Statuta zapisane su odredbe o pomorskom i ribarskom životu hvarske komune.
Jesu li Hvarani sami gradili svoje brodove?
Iako u najranijoj povijesti Hvara ne nalazimo naročite dokaze o brodogradnji, pretpostavlja se da je na Hvaru odavno bilo majstora brodograditelja i drvodjelaca koji su znali izraditi manje brodove za ribolov, transport ljudi, usoljene ribe, vina, rakije, sira, vune, luka, češnjaka, konopa i konoplje za izradu ribarskih mreža. U 19. stoljeću otok Hvar imao je razvijeno brodarstvo u malim brodogradilištima za izradu drvenih ribarskih brodica. Takav jedan škver bio je u uvali Križa…
I onda, kakva su sve plovila Hvarani izrađivali i koristili?
Za početak, mene, naravno! Kaići su maleni, spretni i dostupni, tko nas ne bi volio?! Ali, moram priznati, još više su upotrebljavani bracera, gajeta, leut i grip. Hvarski grip bio je omiljen: dug 10-15 metara, s 10-12 vesala, jednim jarbolom s latinskim jedrom, s posadom od 15 do 20 ljudi. Pravi ljepotan! U 18. stoljeću spominje se i trabakul, veći jedrenjak za dužobalnu plovidbu, i trabakulet, njegova manja verzija. Trabakul je bio snažan, najčešće od hrastovine, dug 14-20 metara, posadu je činilo 4-5 osoba, a mogao je primiti čak 200 tona tereta! Njegov je trup oblih bokova, kao i dno s kobilicom, dok pramac i krma završavaju nekako jajasto – šiljasto. Teško je to opisati… Evo, sve ih možete vidjeti na slikama.
Kamo su njima plovili?
Manjim brodovima do susjednih otoka, a trabakulom i do zapadne obale Jadrana… Za plovidbu izvan Jadrana sve do Crnog mora, Peloponeza, Sicilije, Lampeduze, Portugala i Tunisa, kamo se sredinom 19. stoljeća otisula hvarska trgovačko-ribarska flota, korišten je pelig – teretni i trgovački jedrenjak, sličan trabakulu, ali još veći i opremljeniji.
Dobar dan, ja sam Tomažo Novak, prvi Hvaranin koji je peligom doplovio do Lampeduze. Bio sam pionir u hvarskim brodarsko-ribarskim operacijama na Sredozemlju.
Na to me je natjerao drastičan pad ulova srdela u našem akvatoriju. Otisnuo sam se u svijet! Moja obitelj nastavila je tim hrabrim stopama: moj nećak Jakov kupio je prvi hvarski parobrod, a dio moje obitelji je u portugalskoj pokrajini Algarve utemeljio industiju konzerviranja ribe.
Jakov Novak sin Vicka Novaka i nećak Tomaža Novaka, 1900. godine bio je predstavnik karatista koji su u Genovi kupili prvi hvarski parobrod. Nazvan je „Algarve“ po portugalskoj pokrajini gdje se naselio dio obitelji Novak a gdje su utemeljili industriju konzerviranja ribe. U lipnju 1909. parobrod je preimenovan u „Buon Padre“ kao što se zvao škuner u obitelji Novak koji je bio korišten za ribarske operacije na Sredozemlju. Međutim, 1912. parobrod nije dobio dopuštenje za isplovljavanje na Atlantik te više nije bio rentabilan. Preuzeo ga je Carlo Martinolich iz Trsta i tako je Hvar ostao bez svog jedinog registriranog parobroda. Do tog trenutka parobrod je bio korišten za prijevoz najrazličitije robe, uzduž i poprijeko Sredozemlja. Primjerice prevozio je usoljenu ribu iz Hvara i Visa, drvo iz Senja, dovozio žito iz Brăile (Crno More) za Napulj i Salerno, ponekad prevozio sumpor koji je bio prijeko potreban u vinogradarstvu za sumporenje vinove loze protiv bolesti. Često pristaje u Lagosu odakle izvozi usoljenu ribu iz tamošnjeg pogona obitelji Novak. Smrću Vicka Novaka prestaje pomorsko-trgovačka inicijativa ove obitelji i njihova se aktivnost gasi jer nije mogla konkurirati novim trendovima u pomorskoj trgovini i brodarstvu 20. stoljeća.
Arsenal je najvažnija javna građevina u Hvaru. Podignut je nakon 1292. godine kada Venecija naređuje njegovu izgradnju. Sagrađen je u razdoblju između 1292. i 1331., što svjedoči i činjenica da se od tada spominje u Hvarskom statutu kao gotova građevina. Služio je kao vojno pomorsko skladište. Ovaj stari Arsenal iz 13. stoljeća s vremenom je postao trošan, pa se u 16. stoljeću na istome mjestu gradi novi, da bi potom netom završenu građevinu spalili Turci 1571. godine. Današnji izgled dobiva tijekom obnove i nadogradnje 1611. godine, za vrijeme kneza Pietra Semitecola. Uz sjeverno pročelje je 1612. godine dograđen Fontik - skladište za žito, nad kojim je Belvedere - terasa iz koje se ulazilo u kazalište. U 19. stoljeću pročelje je djelomično izmijenjeno i tada poprima današnji izgled. Prilikom arheoloških istraživanja Arsenala 2014.-2015. pronađeni su vrlo važni ostaci antičkih građevina.
Od početka drugog tisućljeća pomorska sudbina otoka veže se s Mletačkom Republikom. Prvi konkretni pokušaj pacificiranja Hvara povezan je s pohodom Petra Orseola 1000. godine s ciljem smirivanja gusarstva, pri čemu je, prema pisanju mletačkog kroničara Ivana Đakona, mletačka mornarica osvojila i opljačkala naselje Hvar. Od tog trenutka pomorska povijest otoka povezana je usko s Mletačkom Republikom koja će svoje trgovačke, plovidbene i vojne intencije vezivati s istočnom obalom Jadrana, a posebice s Hvarom. Važan dokument koji svjedoči o stanju hvarskog pomorstva je Statut iz 1331. godine koji u petoj knjizi donosi odredbe koje reguliraju pomorski i ribarski život komune. Od prve do sedamnaeste glave, po uzoru na stariji Dubrovački statut, donose se pravne odredbe karakteristične za srednjovjekovno pomorsko pravo. Reguliraju se odnosi u slučaju havarije, propisuju se dužnosti članova posade i uređuje njihov međuodnos, uzimanje broda u zakup, rasterećenje broda i kazne u slučaju prekršaja pojedinih odredbi. Ovakvo precizno reguliranje pomorskog života govori u prilog tezi kako su brodarstvo i pomorska trgovina već prije 14. stoljeća postali iznimno važan vid života hvarskih stanovnika. Pored pomorske trgovine, važan vid pomorskog života potvrđen je statutarnim odredbama o ribarstvu što svjedoči o razvijenom ribolovu na području cijelog otoka, posebice na plavu ribu, u prvom redu na srdele.
Izvor: Mateo Bratanić: Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću: otok Hvar u tranziciji
