Grga Novak:Taj broj se stalno mijenjao... Recimo, od 15. do 18. stoljeća u Hvaru je postojalo oko 30 ribarskih družina i isto toliko vlasnika velikih mreža – trata. Ako je svaka družina imala najmanje 12 drugova, to znači da je tada bilo i 360 ribara! Ali, nije uvijek bilo tako, nekad je bilo svega 5 družina, nekad 13 ili 14... Vidite, ribarenje nije baš predvidljiv posao. Mnogi su uložili u velike mreže pa propali zbog loše godine...
Običaji i vjerovanja vezana uz ribarenje
Rotonda i Berita
Grad Hvar bio je glavno ribarsko središte otoka. Podatci iz 1890. godine spominju da je tada u gradu bilo 217 ribara.
U svakom slučaju sigurno je bio potreban dogovor oko uvjeta ribarenja, trebalo je izbjeći moguće nesuglasice. O tome nam sve može ispričati berita, kapa koja je bila tihi svjedok najvažnijeg ribarskog običaja - bruškita.
Da, da, ja sam od 16. stoljeća bila u središtu zbivanja Malog bruškita, a znam i sve o Velikom bruškitu. Sve se to u vezi ribarenja s vremenom reguliralo. Statut iz 14. stoljeća određuje prava i obaveze pomoraca i ribara te načine prodaje ribe. Recimo, bilo je zabranjeno uskakanje na lađu pri uplovljavanju u luku, a ribu je smio prodavati samo onaj koji ju je i ulovio. I on nije smio biti pokrivene glave!
Čekaj, čekaj, vratimo se na Veliki Bruškit. Što je to?
On se održavao na Obali Fabrika svake godine na dan uštapa pije 1. svibnja i to sve do nedavno. Veliki bruškit je bio izvlačenje ždrijeba za cijelu hvarsku komunu za koje su vlasnici trata i njihove družine trebali prijaviti svoje sudjelovanje općinskoj upravi i u tu svrhu su se udruživali u zajednice - kunserbe. Veliki bruškit je određivao koje će ribarske pošte, odnosno najbolja mjesta za ribarenje pripasti kojem vlasniku trate i njegovoj družini i na osnovu toga trebali su loviti cijelo ljeto. Pravo prvolova na određenoj pošti značilo je najbolji ulov pa su ribari često bili ljubomorni jedni na druge. To je bilo poput godišnjeg izvlačenja lutrije - mala svečanost.
A što je Mali bruškit?
E, to je bila lutrija za manje ribarske družine, obitelji - one koji su ribarili mrežama stajaćicama - vojgama. U Hvaru se Mali bruškit izvlačio upravo iz mene na kamenom postolju Štendarca, hvarskog stupa za zastavu, svaki dan u 5 sati popodne. Tako se odlučivalo gdje će loviti pojedine ribarska družina (curma).
I sve je teklo glatko?
Više-manje... Često je dolazilo do sukoba između vlasnika trata (plemića i imućnijih pučana) i vlasnika vojgi (siromašnijih pučana). Vlasnici trata žalili su se da im ovi s vojgama preduhitre ribe i ulove ih prije nego dođu do njihovih mreža. Ti sukobi su, dakle, imali elemente političkog rivalstva, ali su se najčešće svodili na uništavanje suparničkih mreža.
Je li ipak bilo pravde u svemu tome?
Kako se uzme. Vlasnici velikih mreža - trata imali su prvenstvo u bacanju bruškita pa tako i bolje prilike da se dočepaju izdašnijih ribarskih pošta, a oni s vojgama morali su se zadovoljiti onim što je ostalo. Srećom, ovi drugi bili su izuzetno sposobni ribari, a i njihova riba bila je kvalitetnija, a ne nagnječena i bez krljušti kao ona iz trata. Ukratko: jedni su prednjačili u količini, a drugi u kvaliteti.
