Dobar dan, prijatelju, putniče, posjetitelju!
Možda ti je već poznata izreka da svaki kamen ima svoju priču. Vjerujem da ti je grad Hvar svojim kamenjem ispričao pokoju priču ili prišapnuo pokoju tajnu o svojoj bogatoj višestoljetnoj prošlosti tijekom koje je ovaj mali otočni grad bio sigurno sjecište raznih pomorskih puteva i nezaobilazno pristanište sredozemnim pomorcima, trgovcima, ribarima i istraživačima...
Šetnja od glavnog hvarskog trga i male lučice - Mandraća preko obale Fabrike dovela te do mene, Rotonde. Dopusti mi da se predstavim: Polukružna sam kamena građevina s klupama za sjedenje na kojima se možeš odmoriti i uživati u pogledu na Hvar. Sagradio me po nalogu Općine sredinom 19. stoljeća lokalni zidar Antun Milošević na mjestu srušene utvrde "Gospine bitnice" (Batteria della Madonna). Umjesto u nekadašnje obrambene svrhe, otada sam služila za nastupe gradske limene glazbe.
No, ja sam i mjesto sjećanja na vremena prije toga i imam svoje priče. Rado bih ti ih ispričala uz zvuk povjetarca u krošnjama borova, miris mora i šum valova u hvarskoj luci i odvela te na još jedno daleko putovanje u kojem ćeš upoznati različite ljude... brodove... ribe...
Hvar je kroz povijest doživljavao različite uprave, bolja i gora vremena, svoje zlatno doba, pa nepogode i ratove, ali njegovi stanovnici uvijek su opstajali uz more, pomorstvo, ribarstvo i zemljoradnju. Uz preradu ribe, proizvodnju vina, uzgoj smokava, maslina, badema i rogača, lavande, baš nekako u vrijeme moje izgradnje započela je u Hvaru i turistička djelatnost koja je polako, ali sigurno prevladala nad ostalima. Ribarstvo i prerada ribe, koji su stoljećima bili glavna gospodarska aktivnost Hvarana, postaju “nepoželjni” zbog intenzivnih mirisa ribljeg otpada.
+ ako želiš znati više
Po svojim karakteristikama lokacija Rotonda, koja se nalazi na šetnici koja vodi od povijesne jezgre grada Hvara uz povijesnu obalu Fabrika dalje prema plažama, nevelika je polukružna građevina bez krova, dio povijesnog obrambenog sustava grada Hvara te time dio materijalne kulturne baštine.
Prijašnji načini života, dobre prakse, predmeti koji su kroz njih nastali, duhovna vrijednost stvorena u jednom humanom okružju, krajobraz stvaran stoljećima ljudskim međudjelovanjem s prirodnim okolišem, sve to čini kulturnu baštinu jednog kraja. Kulturna je baština, bilo materijalna ili nematerijalna, kompleksan društveni kôd jedne zajednice ljudi na određenom mjestu. To su temelji za stvaranje novih vrijednosti, boljeg društva i lakšeg suživota čovjeka i njegovog prirodnog okoliša. Kulturna baština je bogatstvo jedne zajednice. Prošli načini života kojima je dodana nova vrijednost mogu postati temelj za bolji život u sadašnjosti i budućnosti. Dakako, preduvjet za to je prepoznavanje, vrednovanje i komuniciranje baštine. Uvriježeni način toga su muzejske ustanove. No, unazad pedesetak godina komuniciranje baštine krenulo je u puno demokratičnijem smijeru zahvaljujući ekomuzeologiji koja počiva na osnovnom načelu da su nositelji baštine, tj. oni koji je stvaraju i koji su je nasljedili od prethodnih generacija, najbolji interpretatori baštine jer ona čini njihov identitet i njihov način života. Pri tome je važna poveznica određene zajednice s mjestom života.
Pravoslavni hospicij sagrađen je za grčke mornare u 16. stoljeću. Sastojao se od crkve s a zvonikom na istočnom rubu sklopa i kuća uz sjeverni rub sklopa. Napoleonska uprava ruši zvonik, gradi topovske položaje prema jugu, a sklop utvrđuje zidom s puškarnicama. Unutar sklopa je 1952. godine uređena ljetna pozornica.
Kamena obala sagrađena sredinom 16. stoljeća na potezu od Arsenala na dnu istočne obale hvarske luke pa do kraja zapadne obale luke. Uz rub je niz velikih kamenih kolona za privez brodova. Fabrika je sagrađena u okviru velikog projekta formiranja Hvara kao jedne od najvažnijih vojnih luka Venecije te je jedna od nastarijih uređenih luka na Sredozemlju.
Na Fabrici se tijekom 19. i 20. stoljeća iskrcavala i solila riba, a održavao se i ždrijeb za ribarske pošte - bruškit, kao i pregled njihovih brodova i mreža – trata.
U vrijeme austrijske uprave, 1845. godine uređuje se put od Fabrike do Rotonde „za udobnost i častan užitak građana“. Fabrika je sve do početka 20. stoljeća bila glavno gradsko šetalište. Građena povezivanjem kamenih blokova na „pero i utor“ ili hvarski na inkaš, ovo je jedna od najstarijih sačuvanih obala na hrvatskom Jadranu.
Urbana cjelina Obala Fabrika je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.